NIKAD NE ZABORAVI ODAKLE SI

Pozdrav raja...
Danas sam odlucio da kazem nekoliko rijeci o jednoj stvari koja me najvise nervira, a povod tome je opet bila jedna situacija u kojoj sam se nasao dok sam bio na odmoru u BiH.
Naime, radi se o osobama, BOSANSKOG PORIJEKLA, koje su toliko ufurane da cak ni ne pricaju svoj maternji jezik, vec jezik drzave u kojoj borave.
Vec vise od 5 godina sam u Italiji, sto i nije bas dug period, ali za ovih 5 godina sam naucio dovoljno 'talijanskog da mogu stalno njega da pricam, ali zasto? Zasto koristiti neki tudji jezik pored naseg lijepog Bosanskog...Srpskog...ili Hrvatskog...meni to sve isto.
Sjecam se jednom prilikom, nakon 5-6 mjeseci mog boravka u Italiji javila mi se jedna cura koja je tu duze vrijeme, pisajuci na Italijanski, shvatio sam sta je rekla ali namjerno nisam odgovorio na Italijanskom vec na Bosnanskom na sto je ona odreagovala rijecima:

Sorry, nisam znala da ne znas 'talijanski

Onda sam joj na 'talijanskom odgovorio da ga ipak znam dovoljno ali da sa SVOJIM ljudima zelim da pricam NAS jezik, a ne da glumim nesto sto nisam...
Vise se nikad nije javila...

Ali nije to situacija o kojoj sam zelio reci nesto vise, vec jedna sasvim druga. Kao sto sam vec rekao, desila se prije neki dan, tokom mog odmora u BiH, tacnije nakon jednog od izlazaka. Oko 2h poslije ponoci.
Kada smo vec ispratili i poslednjeg gosta iz kluba, i odlucili da i mi polako krenemo, dok smo setali Jelahom odlucimo da malo sjednemo na jednu od Jelaskih klupa i zezamo se...sa mnom sale nikad dosta.
Sjedimo mi tako, pricamo, zezamo se, slikamo se...kad idu ti dvije cure, znam ih preko fejsa, prelijepe su zaista. Sa jednom sam se cuo nekoliko puta na fb. ali vec tada sam vidio da je to previse ufurano za bilo sta.
Ne mogu sada tacno da se sjetim u kojoj zemlji zive, ali bice da je neka od malo "jacih" drzava.
Idu ti tako one, znaci DVIJE BOSANKE, u po' BOSNE i medjusobno pricaju ni manje ni vise nego na ENGLESKOM !!!
Tokom njihovog prolaska pomislio sam samo jedno...PA ZAR VAS NIJE STID !
Nemam nista protiv necije kulture niti protiv necijeg jezika ali nemoj biti tolika stoka pa i u svojoj zemlji pricati tudji jezik. Zar moras biti govedo pa svima pokazivati kako ti zivis negdje drugo, kako ti znas ovo, kako ti znas ono...
To sto pricas strani jezik sa tvojom prijateljicom, takodje BOSANKOM, ne cini od tebe bolju curu vec samo mozes izgubiti simpatije kod onih koji su te mozda cijenili prije toga.
Ako smo vec primorani u stranoj zemlji da pricamo njihov jezik i igramo kako njihova pravila sviraju, bar u Bosni budi co'ek jeboga ti...nemoj bit' govedo.
Nikad ne zaboravi ko si i sta si, ni gdje su ti korijeni...

IF YOU KNOW WHAT I MEAN

PRVI POLJUBAC

Nakon sto me je neko na ask.fm pitao kako sam se osjecao tokom svog prvog poljupca, odlucio sam da ovdje to opsirno opisem jer na ask-u nisam imao ni zelje a ni mjesta.

Siguran sam da je mali broj vas koji jos uvijek nisu osjetili cari prvog poljupca jer je nazalost doslo takvo vrijeme da je sve izgubilo smisao i da neke stvari radimo puno ranije nego sto smo sasvim zreli za njih.
Sjecam se kada sam ja imao 15-16 godina (to je bilo prije otprilike 6 godina, leti vrijeme bgm.) i kada sam svakodnevno razmisljao o prvom poljupcu...te kako cu ja to, te sta trebam a sta ne trebam raditi itd. Najvise sam se bojao da ne ispadnem papak pred curom. Zamisljao sam to kao nesto posebno, neki poseban trenutak kada moras biti najbolji ili ce te cura jednostavno ostaviti, nisam mogao da izbacim iz glave "prvi poljubac". Danima sam tragao po netu kako se ponasati tokom prvog poljupca, koje su to najbitnije stvari koje ne smijem raditi i slicno, i iz tog vremena ce mi ostati u sjecanju onaj Gasttozzov video "How Tu Kiss A Devojka With Usta And Jezik". Sjecam se da sam ga pregledao vise puta i sve sto sam ga vise gledao, vise mi je izgledalo komplikovano i tesko.

Bas u tom periodu sam nekako i dobio internet, koji ranije nisam imao, i naravno kao i 99% korisnika interneta napravio sam fb. profil gdje sam dodavao koga sam stigao. Medju svim tim silnim "prijateljima" nasla se i jedna plavusa, inace prijateljica moje bivse "cure" sa kojom sam se poceo dopisivati i zezati na sve moguce nacine. Vrijeme je prolazilo, ja sam bio u Italiji a ona u BiH, ali je uvijek postojao taj kontakt i za ta 2-3 mjeseca dopisivanja bas smo se zblizili. U medjuvremenu smo i na fb. postavili da smo zajedno, jbg. valjda je to tada bilo in.
I u jednom od dopisivanja dosli smo i do te teme, ni manje ni vise nego "poljubac".
U pocetku sam razmisljao da je slazem, da kazem da sam ipak to radio ranije i da ispadnem "frajer" ali onda, ne znam kakva sila me je natjerala da joj ipak kazem istinu, sve sam joj lijepo objasnio i na moje veliko iznenadjenje ona je to odlicno prihvatila. Rekla je da je ona ipak malo iskusnija sto se toga tice i da nemam potrebe da brinem...sve ce ona da mi objasni kada se vidimo...ehh kako mi je tada pao kamen sa srca.
I nakon jos nekoliko dana, dosli su novogodisnji praznici a sa njima i moj dolazak u BiH...cim sam stigao zelio sam je vidjeti jer jednostavno vise nisam mogao cekati i zelja mi se i ispunila.
U tom trenutku je zaista izgledala prelijepo i mislio sam cak da je ni ne zasluzujem, bila je ona previse "cura" za mene. Ali i pored svega otisli smo u jedan od Teslickih kafica gdje inace nema puno raje jer smo se tako dogovorili...idealno mjesto za ono sto namjeravamo napraviti.
Sjecam se da je ona narucila neki sok, a ja jebenu kafu koja se triput ohladila da je na kraju ne bih ni popio.
Vrijeme je prolazilo, pricali smo, grlili se ali od poljupca ni traga, sve do jednom kada su nam se lica nekako sasvim slucajno nasla blizu jedno drugoga i kada sam je pogledao u oci misleci "Ovo je pravi trenutak, sada ili nikada...".

Odlucio sam da idem na sve ili nista, priblizio sam se jos vise njenim usnama, dodirnuo rukom njen vrat i samo naslonio usne na njene. Sve ostalo je poezija... :)
U tom trenutku sam se opustio, pomalo kopirao njene poteze i nakon nekoliko sekundi na trenutak je zastala i rekla: "Heeej, pa ti znas da se ljubis", na sto sam se ja samo osmjehnuo i nastavio dalje.
Bio je to nezaboravan trenutak, trenutak kada sam prebrodio jednu od svojih najvecih muka koja me je mucila danima. Trenutak kada sam smatrao da sam najjaci, najbolji, ma najveci...

A sto se samog cina poljupca tice, onima koji ga jos uvijek nisu osjetili, zelim samo da kazem da uopste nema razloga za brigu. Nije to nista strasno, sami cete da se uvjerite. Ne zurite da sto prije do toga dodje jer taj trenutak ce biti nezaboravan samo ukoliko se desi sa pravom osobom.

Ovo je moje iskustvo i bas bih volio da cujem i vasa...Ostavite vas komentar kada i kako je doslo do vaseg prvog poljupca i ukoliko vam se svidja tekst podijelite ga sa vasim prijateljima.
Do nekog novog teksta, lijep pozdrav...

POSEBNE CURE IPAK POSTOJE

Ako ste otvorili ovaj link zbog naslova i nadali se da cete naci neku posebnu curu, malo ste se zeznuli :P

Juce sam se vratio sa godisnjeg odmora iz BiH i odlucio sam sa vama podijeliti jednu simpaticnu situaciju u kojoj sam se nasao.
Naime, nakon sto sam se nekoliko vremena dopisivao sa jednom curom na fb. odlucili smo da se vidimo kada dodjem u BiH i subotnji izlazak je bio idealna prilika za to. Nakon upoznavanja, i zezanja o svemu, odlucili smo da se malo provozemo (VW naravno, iako nije bio moj). Rekla je da zeli da idemo na neko mjesto gdje nema puno ljudi, zeljela je da budemo sami, zeljela je tisinu...i vec tu mi je sve izgledalo pomalo cudno.
Otisli smo u jedan od kafica gdje smo pored konobara i 2-3 vjerovatno pijana gosta bili sami, i tu smo nastavili nasu pricu uz nekoliko dodira i svega onoga sto uz to ide (Pa nismo djeca, znate na sta mislim).
Ali...nakon, sada vec nekoliko sati koliko smo proveli zajedno, jos uvijek nismo dosli do poljupca...sto bi u drugim slucajevima bilo rijeseno vec nakon nekoliko minuta (Nije da se falim, al' ja kad se sredim nema te cure za kojom se ne okrenem).
Posto jos uvijek vjerujem da izmedju cure i momka mora da se zna ko je musko a ko dama, pokusao sam nekoliko puta da se priblizim njenim usnama sto je ona vjesto izbjegavala i tako me ostavljala u nevjerici.
Pomislio sam da nesto nije uredu sa mnom, da se boji, da ne zna kako da reaguje i slicno, ali ni jedna od tih mojih misli nije bila dovoljno jaka da nadjaca druge i da me uvjeri da je bas taj razlog.
Kada mi je vec bilo dosta tog odbijanja i kada sam odlucio da idem na sve ili nista, jednostavno sam je upitao: "U cemu je problem...zasto ne smijem da te poljubim?"
A onda je uslijedio komentar koji cu pamtiti cijeloga zivota, komentar koji nikada ranije nisam cuo od neke cure i koji vjerovatno nikada vise necu ni cuti...pogledala me je u oci i rekla:
"Daj mi bar jedan razlog zasto da te poljubim?"
.
.
.
Nakon ovoga ostao sam bez teksta na nekoliko sekundi a onda se slatko nasmijao. Bilo mi je zadovoljstvo biti u drustvu cure koja tako razmislja i odlucio sam jos vise da se borim za taj poljubac...volim izazove jbg.
Do poljupca je naravno kasnije i doslo, razloga je bilo i previse, a nakon svega ta noc za mene ostaje zauvijek u sjecanju kao jedna od noci kada sam se uvjerio da posebne cure ipak postoje i da nisu sve iste.
Nije uradila nesto veliko ali i sa ovim malim gestom je pokazala da ipak drzi do svoje casti sto je u danasnje vrijeme rijetkost.
Ne zelim da otkrivam identitet jer ce me i ovako ubiti kada ovo bude citala ali morao sam to podijeliti sa vama i zelio bih vam samo reci da nikada ne odustajete i ne sudite na prvi pogled...
Provedite neko vrijeme sa osobom, upoznajte je bolje i osjetite njenu dusu...ne gledajte samo u sise jbt. :D
(A sto se sisa tice, ako imate neku takvu prijateljicu javite se u inbox)

Ukoliko vam se tekst svidio, podijelite ga sa vasim prijateljima i ostavite vas komentar. Ljubi vas vas Medin :*

Zasto je sve manje pravih ljubavi...

Sjecate se onih starih dobrih vremena kada ste na sve moguce nacine pokusavali da dobijete broj osobe koja vam se svidja !? I onda kada konacno dodjete do tog broja skupljate hrabrost po nekoliko sati da joj se javiti i uglavnom ne znate ni sta da napisete. U tim trenucima osjecate neke trnce u vasem tijelu kao da ste osvojili Ligu Prvaka bas vasim golom u 93-oj minuti utakmice. Jednostavno ste ispunjeni nekim prelijepim osjecajem koji je nemoguce opisati. I onda kada konacno skupite hrabrosti vise nego cistac kaveza u zoloskom vrtu koji treba da udje u kavez sa lavovima, vi joj se javite i...

Nastavak vjerovatno znate i sami a ako ne znate, premladi ste da bi shvatili ovaj tekst tako da bih vam preporucio da odmah prestanete sa citanjem. Medjutim, cinjenica koja bi trebalo sve nas da zabrine je ta da je s' dolaskom facebook-a i interneta uopste sve pocelo da se mijenja, nazalost ne u pozitivnom smislu. Nema vise borbe, truda a ni prepreka koje vas sprijecavaju da dodjete u kontakt sa osobom koja vam se svidja. Naravno, u slucaju da niste platili internet ili ako je komsija promijenio sifru na Wi-Fi i to moze biti prepreka ali i ona se u danasnje vrijeme lako prevazidje.
Danas je sve lakse, jednostavnije i istovremeno samim tim i manje zanimljivo. Ukoliko vam se neko svidja prvo sto cete uraditi je naravno otici na njen/njegov profil i lajkovati sve moguce objave (nakon sto ste lajkovali sve slike) i nadati se da ce vas tako primijetiti i javiti vam se. Ukoliko vam se javi to moze da znaci dvije stvari, ili vam se javila iz znatizelje i to je vec dobar znak, ili ste kreten pa vam se javila da vam kaze da ne dosadjujete vise. U mnogo vise slucajeva je ova druga opcija u pitanju.
Nakon prvog dopisivanja, ukoliko je "simpatija" obostrana, vi cete nastaviti da se dopisujete 24h dnevno jer vas nista ne sprijecava u tome, a ne k'o nekad...nakon nekoliko poruka kredit je potrosen pa vi nju volite koliko zelite...para nema ! Nakon nekoliko izlazaka i 3 dana veze, ta veza se vec smatra "ozbiljnom" i ljubomora iz dana u dan raste pa vas svaki novi lajk na njenoj slici pocinje da nervira tako da krecu i svadje sto u roku od 2-3 dana dovodi po prekida sto kao posljedicu ima naravno milion objava u kojima uzdizete sami sebe da bi njoj pokazali kako je vama "odlicno bez nje".

Bas iz razloga sto je sve izgubilo smisao, sto vise nema pravih vrijednosti i sto se sve vise cijene kurve u minicu od postenih cura koje izadju pristojno obuceno, ehh bas zato vise i nema prave ljubavi. Jednostavno smo u situaciji u kojoj smo konstantno "bombardovani" raznim objavama nasih prijatelja, poznanika i "novih mogucnosti" sto nas navodi na razmisljanje o tome sta bi bilo kada bi pokusali sa nekom drugom osobom itd...
Zbog takvih razmisljanaj gubimo osobe koje su spremne sve uraditi za nas i nazalost kada to shvatimo obicno bude prekasno. Ne dozvolite da vam tehnologija zamjeni drustveni zivot i unisti onaj ljubavni !
Obratite paznju sta radite, gdje to radite i kako to moze da izgleda drugima mada je narod ionako dovoljno pokvaren da ce naci manu i savrsenoj osobi. Volite se ljudi ba', zivot je kratak, pojedi batak, jebote patak...